| |
Posies – Blood/Candy
|
28. novembar 2010.
|
|
|
| |
 |
Ocena: 8/10
|
|
Izdavač:
Rykodisc
Godina:
2010
Format:
Album, CD (Deluxe Edition)
Trajanje:
57 minuta / 16 pesama
|
|
 |
|
| |
Jedna od najboljih američkih powerpop grupa devedesetih, Posies, koja je u sledećoj deceniji prestajala i nastavljala sa radom, posle pet godina pauze, objavila je povratnički album Blood/Candy.
Vođe grupe, Jon Auer i Ken Stringfellow, bili su učesnici mnogih dešavanja i gostovanja, a pored solo radova najzapaženiji je njihov zajednički rad sa preostalim članovima legendarne grupe Big Star, Alexom Chilton-om i Jody Stephens-om. Takođe je bio zapažen rad Kena Stringfellowa sa grupom R.E.M.
Spremali su se za novu turneju sa bendom Big Star, međutim neočekivao, vođa grupe Alex Chilton je preminuo. Bauer i Stingfellow su smogli snage da pored ostalih obaveza izdvoje vremena i posle pauze od pet godina snime novi, povratnički album.
Ovaj album je vrlo značajan jer predstavlja oba autora na vrhuncu svoje kreativnosti. Od čuvenog i voljenog albuma Frosting On The Beater (1993.) grupa nije snimila bolji rad. Prošlogodišnja turneja na kojoj su svirali Beater u celosti sigurno je doprinela da Blood/Candy bude izuzetno živahan album.
Prvo, tu su vokalne harmonije po kojima su čuveni. Drugo, tu su izuzetno jake kompozicije, i to u vrlo različitim izdanjima. "So Caroline" i "Enewetak" su klasični The Posies sa zaraznim melodijama i brzom, zaraznom svirkom. Naravno, tu su i "Take Care of Yourself" sa poletnim ritmom i izuzetno dobrim tekstom. Tu je i "Cleopatra Street" sa pomalo Lovin Spoonful raspoloženjem, pa neočekivana "Plastic Paperbacks" (u kojoj gostuje Hugh Cornwell, bivši lider The Stranglers), neobične "Glitter Prize" i "Licenses to Hide".
Na to se nadovezuje dramatična "For The Ashes", psihodelična a opet suptilna "Accidental Architecture", i smirenija a savršena "Holiday Hours".
Na deluxe izdanju nalaze se i drugačije, demo verzije četiri kompozicije sa albuma ("Cleopatra Street", "For The Ashes", "The Glitter Prize" i "Licenses To Hide"), uglavnom ogoljenije i otpevane uz pratnju klavira. One samo pokazuju izuzetan kvalitet kako ovih kompozicija tako i celog albuma.
Bravo za Jon Auer-a i Ken Stringfellow-a!
Ovo je jedan pošten album, izuzetno melodičan, energičan ,sunčan & harmoničan.
Šta više reći - obavezan za slušanje, i to više puta!
slobodan vlaketiĆ
|
|
|
|
